Sve počinje sa nastavnicima

Izvanredni nastavnici stvaraju izvanredne stvari…

Četi, Fridman i Rokof (2014)

Nastavnici nikada ne treba da potcenjuju uticaj koji imaju na život svojih učenika. Nadajmo se da će taj položaj doneti dobrobit uzimajući u obzir osobine harizmatične odrasle ličnosti koja utiče na intelekt i dušu učenika – ostavljajući traga na to kako oni vide sebe i misle o sebi do kraja života. Takva moć daje jedinstvenu prednost koju treba ceniti i negovati. 

Obrazovanje je neophodno kako za pojedinca tako i za društvo u celini. Na primer, više plate kasnije u životu povezane su sa boljim obrazovanjem još u vrtiću. Deca obuhvaćena predškolskim programom ređe su počinioci krivičnih dela u odraslom dobu, a stopa odlaska u zatvor, odnosno korišćenja narkotika, takođe je niža u ovoj populaciji. Izvrsno obrazovanje u nižim i višim razredima osnovne škole može doneti slične prednosti. Ipak, taj uticaj je teško izmeriti usled većeg broja varijabli, uključujući to koji je najbolji način da se izmeri kvalitet nastavnika. Jedna od mogućnosti je pristup dodate vrednosti (DV), koja ispituje uticaj nastavnika na rezultate učenika na standardizovanim testovima – strategija koja postaje sve popularnija, ali još uvek izaziva nesuglasice. Istraživanje univerziteta Harvard i Kolumbija iz 2014. pod naslovom Dugoročni uticaj nastavnika: Ishodi dodate vrednosti nastavnika i ishodi učenika u odraslom dobu koristi rezultate dodate vrednosti kako bi se istražio uticaj predavača, kako onih izuzetno dobrih tako i onih loših, na život učenika nakon završetka školovanja. Istraživači Raj Četi (Raj Chetty), Džon Fridman (John N. Friedman) i Džon Rokof (Jonah E. Rockoff) 2014. ispitali su rezultate testova za period od deset godina koje je ostvarilo više od 2,5 miliona učenika da bi u toj populaciji utvrdili stopu rađanja kod adolescentkinja, pohađanja koledža i kasnije prihode. Druge razmatrane karakteristike bile su: nivo prihoda roditelja, prihodi u penziji i starost majke u vreme rađanja deteta. Skoro 90% dece iz prvobitnog uzorka povezano je sa poreskim podacima iz kasnije faze njihovog života, što je omogućilo istraživačima da ih prate od školskog uzrasta do zrelog doba. 

Rezultati studije obuhvataju i sledeće:

  • Imati boljeg nastavnika tokom samo jedne školske godine povećava za 0,5 procentnih poena verovatnoću da će učenik upisati koledž pre 20. godine života. Institucije koje je učenik pohađao su kvalitetnije, što potvrđuje kasniji prihod nekadašnjeg diplomca.  
  • Učenici koji su imali bolje nastavnike imali su mnogo bolju stopu rasta prihoda u svojim dvadesetim. Ukoliko su učenici makar u jednoj školskoj godini imali boljeg nastavnika, to je uticalo na povećanje njihovih prihoda za 1% u periodu kada su imali 28 godina. 
  • Bolji nastavnici – smanjen rizik da učenici dobiju decu u adolescentskom uzrastu; takođe, učenici imaju veće šanse da žive u boljim delovima grada i da više štede za penziju. Prema mišljenju istraživača, ove promene su bile statistički veoma značajne.
  • Iako deo pozitivnog efekta na rezultate testova dobijene zahvaljujući odličnim predavačima bledi u narednim školskim godinama, nakon tri godine stabilizuje se na oko 33% početnog uticaja.
  • Zamenjivanjem lošeg nastavnika, čija je DV u najnižem delu skale, ispod 5%, prosečnim nastavnikom, procenjuje se da se nivo prihoda učenika uvećava tokom celog života za 267.000 dolara po odeljenju u kojem taj nastavnik predaje.  

U istraživanju Četija, Fridmana i Rokofa (2014a,b), autori prate jedan milion urbanih učenika 4. razreda u njihovom odraslom dobu. Oni ocenjuju uobičajeno merenje DV koristeći prirodni eksperiment, do koga dolazi usled promena u nastavnom osoblju. Kada nastavnik sa visokom vrednošću DV dođe u školu, rezultati testa se poboljšaju u razredu u kojem predaje, a kada taj nastavnik ode, rezultati naglo padaju. Stepen promene u rezultatima testova podudara se sa onim što procenjujemo na osnovu DV nastavnika. Ovi rezultati pokazuju da DV na pravi način reflektuje uticaj nastavnika na akademski napredak učenika. Takav pristup pruža jednostavan, ali bitan način za ocenu pravca razvoja na osnovu modela dodate vrednosti u bilo kojoj regiji. Zainteresovani čitaoci mogu dobiti kod za implementaciju testova na ovoj stranici.    

Drugo istraživanje ispituje da li nastavnici sa visokom DV dugoročno doprinose rezultatima svojih učenika. Što je viša DV nastavnika, učenici su uspešniji. Oni studiraju na koledžu, imaju izvanredne plate, žive u prestižnijim delovima grada, uštede više za penziju. Ređe se dešava da kao tinejdžeri dobijaju decu. Primetan je bio uticaj nastavnika na učenike svih proučavanih razreda (od 4. do 8. razreda). Nastavnikov uticaj povezan je i sa kasnijom zaradom učenika nezavisno od toga da li učenici potiču iz porodica sa niskim, odnosno visokim primanjima. Dakle, nastavnikov doprinos je značajan za buduće finansije njegovih nekadašnjih učenika. Zamena nastavnika sa niskom vrednošću DV nastavnikom prosečnog kvaliteta dovela bi do kumulativnog poboljšanja zarade od 50.000 dolara po učeniku ili više od 1,4 miliona dolara za prosečnu učionicu; diskontovanje na nivou od 5% za uzrast od 12 godina nudi trenutni dobitak u vrednosti većoj od 250.000 dolara po učionici. Ova analiza ukazuje da izvanredni nastavnici stvaraju vrednost, a rezultati testova pomažu da se oni identifikuju.

Osnovne škole mogu biti dobro mesto za široku primenu preventivnih mera. Međutim, manje je poznata situacija u vezi sa trajanjem efekata uticaja u nižim razredima. Oni takođe doprinose boljim rezultatima u odraslom dobu. Projekat društvenog razvoja u Sijetlu (Social Development Project) pratio je u sistematizovanom kontrolisanom istraživanju sve učenike petog razreda za koje je dat pristanak (N = 808) iz 18 osnovnih državnih škola, starosti od 10  (1985. godine) do 39 godina (2014. godine) da bi proverio uticaj inicijative društvenog razvoja u nižim razredima osnovne škole na život odraslih ljudi tokom njihove četvrte decenije života. Uzorak je bio raznovrstan u kulturološkom i ekonomskom pogledu, ali ujednačen kada je reč o polnoj  pripadnosti. Podizanje zdrave dece je bila sveobuhvatna inicijativa koja je obuhvatala razrede od 1. do 6. i uključivala nastavnike na obuci za organizaciju rada u učionici i obuci za nastavne metode, obuke dece za razvoj kognitivnih i društvenih veština, kao i veštine odbijanja (refusal skills), radionice roditelja za praćenje i nadzor dečjeg ponašanja, podršku učenju i preventivno usmeravanje. Koristili smo modelovanje strukturne jednačine da bismo razmotrili efekte inicijative na osobe starosti od 30 do 39 godina pomoću devet dimenzija koje predstavljaju tri oblasti života odraslih: oblici ponašanja koji utiču na zdravlje pojedinca, pozitivno funkcionisanje i zdravlje i uspeh odrasle osobe.  Omnibus test primenjen na svih devet koncepata otkrio je statistički značajnu povoljnu razliku upoređivanjem inicijative i razlika. Kada su pojedinačno ispitivani pozitivni efekti inicijative, obuhvaćeni su pažljivije vođenje računa o zdravlju, bolje mentalno zdravlje, opšte zdravlje odrasle osobe i uspeh. Značajan uticaj na simptome poremećaja i upotrebu narkotika, rizično seksualno ponašanje ili zdrave intimne odnose u tridesetim godinama života nije uočen. Otkrića ukazuju da produženo trajanje inicijative, zasnovane na teoriji i koja ima više komponenti, u toku nižih razreda osnovne škole može dugoročno poboljšati vođenje računa o zdravlju, mentalno zdravlje i uspešno funkcionisanje odrasle osobe tokom većeg dela 4. decenije života.  

Studija Univerziteta u Vašingtonu je pokazala da srećan život odrasle osobe može početi još u osnovnoj školi ukoliko bi se roditelji i nastavnici edukovali da produbljuju odnose sa svojom decom i pomognu mladima da stvore i jačaju osećaj pripadnosti porodici i školi. Analiza istraživanja u kom je praćeno više od 800 odraslih u njihovim tridesetim od vremena kada su bili učenici petog razreda osnovnih škola u Sijetlu 1985. godine pokazuje da su ispitanici sa boljim zdravljem i socioekonomskim statusom zapravo bili nekadašnji učenici čiji su se roditelji i nastavnici, nekoliko decenija pre, edukovali o tome kako da razvijaju snažnije veze sa svojom decom (Kosterman i dr., 2019).   

Nijedan drugi školski plan i program za osnovne škole nije tako dugo proučavan. Učesnici Projekta društvenog razvoja u Sijetlu su odgovarali na pitanja u okviru istraživanja u vezi sa zdravljem, životnim stilom i roditeljstvom. Skoro 90% učesnika je bilo uključeno u studiju dugo vremena. Polovinu uzorka su činile rasne manjine, a polovina je iskusila siromaštvo u detinjstvu. Aktuelna studija upoređuje pojedince čiji su roditelji i nastavnici u osnovnoj školi prošli obuku o građenju veza sa onim pojedincima čiji nastavnici i roditelji tu obuku nisu pohađali.

Nastavnici podučavanjem ne prenose samo informacije već i životne veštine. Nastavnici koji pomažu učenicima da poboljšaju svoje nekognitivne sposobnosti, poput samostalnosti, omogućavaju im da dobiju bolje ocene i povećavaju njihove šanse da završe srednju školu, više nego nastavnici koji pomažu učenicima da poboljšaju rezultate na standardizovanim testovima. Autor studije, Kirabo Džekson (C. Kirabo Jackson), profesor ekonomije na Severozapadnom univerzitetu (Northwestern University), kaže da dobri nastavnici imaju uticaj na učenike koji prevazilazi značaj njihovih rezultata na ispitima. Džekson je pokazao da su nastavnici koji su predavali u devetom razredu i koji su povećavali nekognitivne sposobnosti učenika (motivaciju, sposobnost adaptacije, samostalnost) pozitivno uticali na tu decu. Ta deca su redovnije pohađala školu, imala bolje ocene i postizala veći uspeh prilikom diplomiranja u odnosu na svoje vršnjake. Stepen suspenzija i ponavljanja razreda je bio niži. Pozitivni efekti su se osećali u toku srednje škole. Džekson zapaža da ispiti retko ocenjuju kvalitete relevantne za uspeh u budućnosti. Podaci koje daje Džekson otkrivaju da nastavnici koji podstiču pozitivne oblike ponašanja kod svojih učenika, na primer redovnost pohađanja nastave, doprinose dugoročno boljim ishodima te dece. Džekson je uočio da poboljšanje nekognitivnih sposobnosti dovodi do veće uspešnosti kada je reč o završetku školovanja za 1,47 procentnih poena u odnosu na 0,12 procentnih poena, koliko doprinose rezultati testova (Džekson, 2018).        

Ova otkrića podržavaju otkrića Ishide i Okade. Oni su ustanovili da odrasli koji imaju pozitivnija sećanja na odličan uspeh i pohvale koje su dobijali kao deca od roditelja, nastavnika, prijatelja i komšija imaju jači osećaj svrhe (Ishida & Okada, 2006).

Sources:

 

  1. Raj Chetty, John N. Friedman, Jonah E. Rockoff, (2011). THE LONG-TERM IMPACTS OF TEACHERS TEACHER VALUE-ADDED AND STUDENT OUTCOMES IN ADULTHOOD Columbia University. Available at:
  2. http://web.archive.org/web/20150729184734/http://obs.rc.fas.harvard.edu:80/chetty/value_added.html  (accessed on May 29, 2022)
  3. What Do Test Scores Miss? The Importance of Teacher Effects on Non–Test Score Outcomes
  4. C. Kirabo Jackson. Journal of Political Economy 2018 126:5, 2072–2107. Available at: https://www.journals.uchicago.edu/action/showCitFormats?doi=10.1086%2F699018 (accessed on May 29, 2022)
  5. Kosterman, R., Hawkins, J.D., Hill, K.G. et al. Effects of Social Development Intervention in Childhood on Adult Life at Ages 30 to 39. Prev Sci 20, 986–995 (2019). https://doi.org/10.1007/s11121-019-01023-3  (accessed on May 29, 2022)
  6. Ishida, R. and Okada, M. (2006), Effects of a firm purpose in life on anxiety and sympathetic nervous activity caused by emotional stress: assessment by psycho-physiological method. Stress and Health, 22: 275–281. https://doi.org/10.1002/smi.1095 



EnglishSerbian