Novo doba za kredencijale u obrazovanju: Učiti ili ne učiti, pitanje je sad!

Kao i mnogi od vas, obrazovala sam se „pravolinijski”: završila sam osnovnu i srednju školu, upisala fakultet, diplomirala… Ni slutila nisam da će se znanje koje sam posedovala tada i moje današnje znanje toliko razlikovati. Sa distance od 20 i kusur godina, mogu da kažem da me fakultet nije pripremio za brzi, turbulentni stil života 21. veka, gde je sticanje novog znanja paralelno uz prilagođavanje novom radnom okruženju pitanje opstanka u profesionalnom svetu.

Lako je dopustiti da nas proguta tempo promena modernog sveta i neizvestnost šta nam budućnost nosi, šta će poslovi postati i ko će moći da ih dobije. Iz priroda promena koje se odvijaju na poljima tehnologije, ekonomije i celokupnog društva sledi da smo toliko preplavljeni nivoom promena da nam preostaje samo da idemo u korak sa njima, pokušavamo da ih preusmerimo, pre nego da ih ignorišemo.

Obrazovanje 21. veka ima nameru da nas pripremi da uspemo u svetu u kome polovina poslova koje ćemo potencijalno imati tokom razvoja svojih karijera još uvek ne postoji.

Da probamo obrnuto: Hoćemo li akademskim putem voziti u drugom smeru?

Četvrta industrijska revolucija donela je tehnološke poslastice i digitalne poglede, kroz koje su sveže sagledane ne samo pedagoške prakse nego i utabane staze sticanja kredencijala. Učenici novog doba neće meriti svoju fakultetsku diplomu u odnosu na svoj posao nego obratno – procenjivaće svoja interesovanja, talente, sklonosti i preferencije, pronaći posao koji će odgovarati njihovim veštinama i oko toga tkati znanje koje se direktno odnosi na taj posao.

Povrh toga, svi novi poslovi koji će se pojaviti u godinama koje dolaze bez sumnje će zahtevati kombinaciju danas nezamislivih veština i znanja. Nažalost, naš trenutni obrazovni sistem nije u stanju da podrži razvoj potrebnih kapaciteta, što je vrlo loša vest za Obrazovanje 4.0, pogotovo kad je reč o spremnosti nastavnika za novi pogled na pedagogiju, novi oblik plana i programa i nove načine procene kompetencija. Nastavnici svakako oblikuju budućnost, ali je neophodno da budu u stanju da se od nečega oduče i nešto iznova nauče kako bi mogli da odgovore na nove trendove.

Znanje na ceni: otvorene značke, mikrokredencijali i lični obrazovni nalozi

Dok napreduju put nove kulture učenja, koja je postala dvosmerna razmena i prilika da se gradi na nečemu, a ne samo unutar nečega, i učenici i nastavnici sticaće svoje „činove” i dobijati tzv. otvorene značke kao digitalne potvrde koraka koje su prešli na svom akademskom putu. To bi svedočilo o kompetencijama stečenim u neformalnom obrazovnom kontekstu, koje je moguće potvrditi kroz akreditovane platforme.

Univerzitetski kredencijali bili bi osmišljeni tako da zadovolje potrebe učenika i studenata, koji bi kreirali sopstvene puteve učenja kroz mobilnost i bodove koji bi bili vremenski prilagodljivi, umesto ograničeni na semestre i broj pohađanih predavanja. Interdisciplinarnost i učenje zasnovano na fenomenima počivali bi na mikrokredencijalima, koji bi se prikupljali tokom karijere.

Koator knjige Nova kultura učenja: Uzgajanje imaginacije za svet konstantnih promena John Seely Brown objašnjava da bi posao univerziteta u eri eksponencijalnih promena, umesto na prenošenje znanja, trebalo da bude usmeren prvenstveno na obezbeđivanje pristupa najnovijim znanjima preko digitalnih platformi, razvoj veština kroz mentorstvo i, potom, uranjanje u situacije koje ispituju i pomeraju granice trenutnog znanja i postojeće prakse.

U takvom okruženju, svaki učenik kreiraće sopstveni nalog učenja, koji će potkrepljivati rast i razvoj odgovarajućim dokazima. Drugim rečima, ljudi će moći da prilagođavaju sopstveno učenje kako budu napredovali kroz svoju karijeru, i biraju edukativne programe koji su relevantni, korisni i primenljivi u njihovom radnom kontekstu.

Najnovije politike EU usmerene su ka tome da osnaže nastavnike kroz pilot projekte kao što su Erazmus akademije za nastavnike i Habovi za digitalno obrazovanje, inspiriše naučnike kroz Alijanse za inovaciju, ohrabri osnivanje startap kompanija kroz Udruženja za znanje i inovaciju Evropskog instituta za inovacije i tehnologiju, i pokrenu druge zainteresovane strane ka Industrijskoj revoluciji 5.0. Za to su potrebni otvoren um i slobodna mašta – da nas vinu na novi nivo mišljenja i delovanja.

Jesmo li spremni?

Autorka: dr Svetlana Belić Malinić

 

O autorki

Liderka u obrazovnoj misli dr Svetlana Belić Malinić već više od 20 godina inspiriše nastavnike da eksperimentišu sa novim pristupima u nastavi. Kroz usmerenost na digitalni rast i kreativnost, Svetlana nastavlja da oblikuje obrazovne trendove u regionu i pokreće inovacije na različitim nivoima.

Njene kreativne ideje dobro su prepoznate u široj akademskoj zajednici – bila je finalistkinja za svetsku godišnju nagradu za najboljeg nastavnika; dobitnica je Stipendije John Haycraft za istraživanja u nastavi i autorka niza obrazovnih projekata na državnom nivou.

Svetlana je akademska direktorka LINK obrazovne alijanse, gde deli svoj entuzijazam prema učenju i profesionalnu ekspertizu sa edukatorima iz raznih krajeva sveta. Takođe je Kembridžova specijalistkinja za proveru znanja i akreditovana da vodi Kembridž program za profesionalni razvoj nastavnika; zagovornica je vrednosti interkulturne kompetencije u međunarodnom obrazovanju.

EnglishSerbian