Šta je to učenje zasnovano na empatiji (Empathy-based Learning)?

Empatija je veoma važna u obrazovanju, jer omogućava da se shvate potrebe i osećanja drugih ljudi. Ona nam pomaže da budemo bolji učitelji, jer nam omogućava da razumemo kroz šta naši učenici prolaze, šta im je teško i kako im možemo pomoći da uspeju. Empatija nam pomaže i da se bolje povežemo sa svojim učenicima, što može da im pomogne da se osećaju prihvaćenim i da se bolje usredsrede na učenje.

Kako možemo objasniti šta je empatija?

Postoje različita tumačenja pojma empatije. Bejtson (2009) identifikuje kognitivnu i afektivnu empatiju i povezuje ih sa osam različitih fenomena koji se mogu naći u literaturi koja se bavi empatijom: kognitivni, facijalni, afektivni, estetski, psihološki, projektivni, empatička patnja i empatička briga. Kognitivna empatija predstavlja sposobnost ljudi da razumeju, usvoje i posmatraju stvari iz perspektive drugih, kao i sposobnost da se stave u tuđe cipele, tj. u drugačije životne situacije (Rubi i Deseti, 2004). Afektivna empatija predstavlja sposobnost ljudi da sagledaju tuđe emocionalno stanje (Huang i Tetegah, 2015).

Empatija se smatra vrlinom koja je neophodna za formiranje značajnih međuljudskih odnosa i bolje upoznavanje i razumevanje samog sebe (Golman, 1996). Pomaže deci da prepoznaju i razumeju uverenja i vrednosti drugih ljudi, te time doprinosi njihovom moralnom razvoju (Tompson, 1986).

Upotreba emocija u obrazovanju i dalje je sporno pitanje, posebno u smislu razvoja i obrazovanja o globalnom građanstvu (GCE). Emocije bi mogle da postanu „primamljiv izbor za određene nastavnike koji žele da motivišu aktivne i saosećajne učenike da preduzmu određene korake posle nastave” (Talon i Makgregor, 2014).

Emocionalno angažovanje, prema mišljenju Rejčel Talon i Endrua Makgregorija (2014), može doprineti povećanju želje učenika da „iskorene nepravdu, globalnu nejednakost i uvredljive stereotipe na inovativan i inspirativan način“.

Šta je učenje zasnovano na empatiji?

Učenje zasnovano na empatiji je pristup podučavanju koji se fokusira na razumevanje emocija i iskustva drugih. Ovaj pristup naglašava važnost empatije u procesu učenja i nastoji da stvori podsticajno i inkluzivno okruženje za učenje gde se učenici osećaju shvaćeno i cenjeno.

U okruženju za učenje zasnovanom na empatiji nastavnici nastoje da razumeju individualne potrebe, iskustva i perspektive svojih učenika. Ovo im omogućava da učenicima pruže podršku i smernice i da kreiraju planove časova i aktivnosti koji su relevantni i zanimljivi za njihove učenike. Učenje zasnovano na empatiji uključuje i aktivno slušanje i vrednovanje mišljenja i iskustava učenika, kao i stvaranje sigurnog i podsticajnog prostora za otvorenu komunikaciju i dijalog.

Sve u svemu, učenje zasnovano na empatiji je usmereno ka stvaranju pozitivnog i inkluzivnog okruženja za učenje gde učenici imaju podršku i motivisani su da uče i razvijaju svoje znanje. Razumevanjem emocija i iskustva svojih učenika nastavnici neguju osećanje povezanosti i pripadnosti i tako pružaju podršku i smernice koje su učenicima potrebne za uspeh.

Koji su efekti učenja zasnovanog na empatiji kada je reč o učenicima i nastavnicima?

Postoji nekoliko potencijalnih efekata učenja zasnovanog na empatiji. Neke od mogućih prednosti uključuju sledeće:

  • Bolji akademski učinak: Stvaranje podsticajnog i inkluzivnog okruženja za učenje zasnovano na empatiji može pomoći učenicima da budu angažovaniji i motivisaniji kada je reč o učenju. Ovo može dovesti do boljeg akademskog učinka, veće zainteresovanosti za gradivo i njegovog boljeg razumevanja.
  • Bolje socijalne i emocionalne veštine: Učenje zasnovano na empatiji može pomoći učenicima da razviju važne socijalne i emocionalne veštine, kao što su empatija, emocionalna inteligencija i komunikacija. Ove veštine mogu biti dragocene u mnogim oblastima života, uključujući međuljudske odnose, karijeru i lično blagostanje.
  • Snažniji odnosi između nastavnika i učenika: Učenje zasnovano na empatiji može pomoći nastavnicima da izgrade snažnije, pozitivnije odnose sa svojim učenicima. Ovo može podstaći osećaj poverenja i povezanosti, i može učiniti da se učenici osećaju prijatnije i spremnije za interakciju sa svojim nastavnicima i školskim gradivom.
  • Veće zadovoljstvo nastavnika: Učenje zasnovano na empatiji može imati pozitivan uticaj na nastavnike, jer im pomaže da bolje razumeju svoje učenike i pruža im osećaj ispunjenosti dok svojim učenicima pomažu da uče i razvijaju znanje. Ovo može dovesti do većeg zadovoljstva poslom i pozitivnijeg radnog okruženja.
  • Sve u svemu, učenje zasnovano na empatiji ima potencijal da bude od koristi i učenicima i nastavnicima jer stvara podsticajnije i inkluzivnije okruženje za učenje i pomaže u razvoju važnih socijalnih i emocionalnih veština.

Li i saradnici, autori članka „Efekti učenja zasnovanog na empatiji na društvenim smerovima osnovnih škola”, pokazali su da su maltretiranje i vršnjačko nasilje problemi u školama u Južnoj Koreji i zalažu se za preduzimanje odgovarajućih mera kako bi se ovi problemi rešili. Nastavnici koji posvećuju pažnju tome da razviju saosećajnost kod svojih učenika možda će moći da umanje ili čak eliminišu ove probleme u potpunosti. Stoga je cilj ovog istraživanja bila implementacija modela učenja zasnovanog na društvenoj empatiji u učionicama društvenih smerova osnovnih škola i analiza nastalih promena u empatiji i motivaciji učenika tokom nastave. U istraživanju su učestvovala 54 učenika petog razreda iz dva odeljenja (27 u eksperimentalnoj i 27 u kontrolnoj grupi) i svi učenici su bili iz Koreje. Istraživanje je pokazalo da učenje zasnovano na empatiji povećava empatiju i motivaciju učenika više nego klasični pristup nastavi, gde nastavnik predaje, a učenici pažljivo slušaju. Učenici i nastavnik u eksperimentalnoj grupi, u odeljenju koje je implementiralo učenje zasnovano na empatiji, izjavili su da su zadovoljni nastavom i da su uvideli koliko je empatija, zapravo, važna. Ovi podaci pokazuju da nastavna paradigma učenja zasnovanog na empatiji ima značajan uticaj na učenike koji pohađaju društveni smer i donosi im korist. 

Empatija nam, takođe, pomaže da budemo objektivniji i da se suočimo sa svojim predrasudama. Kada smo empatični prema svojim učenicima, pokazujemo im da ih razumemo i da sve što radimo radimo u njihovom najboljem interesu. Ovo može da im pomogne da sa nama podele šta ih muči, kao i da budu iskreniji sa nama, što nam omogućava da im pružimo pravu pomoć.

Ukratko, empatija je važna u obrazovanju, jer nam pomaže da budemo bolji učitelji, da se bolje povežemo sa svojim učenicima i da budemo objektivniji u svom pristupu. Ona je ključna za stvaranje pozitivnog i podsticajnog okruženja, u kojem će naši učenici moći da uspeju i da razviju svoj puni potencijal.

Reference
  • Batson, C. Daniel. „These Things Called Empathy: Eight Related but Distinct Phenomena”. In Jean Decety and William Ickes (eds.), The Social Neuroscience of Empathy (Cambridge, MA, 2009; online ed., MIT Press Scholarship Online, 22 Aug. 2013). https://doi.org/10.7551/mitpress/9780262012973.003.0002 (accessed 14 Dec. 2022)
  • Perrine Ruby, Jean Decety. (2004) „How Would You Feel versus How Do You Think She Would Feel? A Neuroimaging Study of Perspective-Taking with Social Emotions”. Journal of Cognitive Neuroscience. 16(6): 988–999. DOI: https://doi.org/10.1162/0898929041502661
  • Huang, W. and Tettegah, S. (2015) „Cognitive load and empathy in serious games: A conceptual framework”. In R. V. Eck (ed.), Gaming and Cognition: Theories and practice from the learning science. New York: Information Science, 137–149.
  • Goleman, D. (1996) „Emotional Intelligence: Why it can matter more than IQ”. London: Bloomsbury.
  • Thompson, R. (1986) „Temperament, emotionality and infant social cognition”. In J. Lerner and R. Lerner (eds.), Temperament and Social Interaction During Infancy and Childhood. San Francisco: Jossey-Bass, 35–52.
  • Rachel A. M. Tallon and Andrew McGregor. (2014) „Pitying the Third World: towards more progressive emotional responses to development education in schools”. Third World Quarterly. 35(8): 1406–1422. DOI: 10.1080/01436597.2014.946259
  • Andreotti, V. D. (2014) „Soft versus critical global citizenship education”. In S. McCloskey (ed.), Development Education in Policy and Practice. Basingstoke: Palgrave Macmillan, 21–31.
  • Lee, J., Lee, Y. and Kim, M. H. (2018) „Effects of Empathy-based Learning in Elementary Social Studies”. Asia-Pacific Education Researcher. 27: 509–521. https://doi.org/10.1007/s40299-018-0413-2
EnglishSerbian