-
Od AI do superinteligencije: da li je ljudska inteligencija granica?
Kada procenjujemo njen napredak, gotovo instinktivno je poredimo sa sobom. Može li da napiše tekst kao čovek? Može li da reši problem bolje od stručnjaka? Naše sposobnosti su prirodno polazište za poređenje. Ali time što smo sebe postavili za merilo, nismo utvrdili i krajnju granicu mogućeg. Tu počinje ozbiljan razgovor o superinteligenciji. Mogućnost da napravimo sisteme koji nas široko nadmašuju ... -
Iluzija vlasništva: šta je zaista naše?
Reč „moje“ izgovaramo kao da njome možemo zaustaviti vreme. Moja kuća. Moja kompanija. Moje vreme. Moji ljudi. Za dve od tih tvrdnji možemo pokazati dokumentaciju. Ostale izgovaramo sa podjednakom sigurnošću, iako je mnogo teže objasniti šta njima zapravo tvrdimo. Kada kažem „moja kompanija“, u toj reči je mnogo više od vlasništva. Tu su godine rada, odluke koje sam donosio i ... -
Svako ima pravo na mišljenje. Nemaju sva mišljenja istu vrednost.
Jedna od najvećih zabluda digitalnog doba nastala je kada smo pravo svakog čoveka da govori neprimetno pretvorili u ideju da sve što je izgovoreno ima jednaku vrednost. Nema. Svako ima pravo da misli da zna kako se leči rak. Ali mišljenje onkologa i mišljenje čoveka koji je sinoć pogledao tri videa na internetu nemaju istu težinu. Svako može da ima ... -
Kada odbrana postane prepreka
Postoje ljudi koji su naučili da svet prvenstveno čitaju kao prostor potencijalne pretnje. I postoje oni koji su naučili da ga čitaju kao prostor potencijalne saradnje. Ne mislim da postoje dve vrste ljudi. Mislim da postoje dva duboko različita iskustva sveta. Jedno nas uči režimu odbrane, drugo poverenju i saradnji. Jedni su rano naučili da stvari mogu da krenu po ... -
Mediokritet nije prosečnost
Najviše problema u životu nisam imao sa ljudima koji nisu dovoljno znali. Imao sam ih sa ljudima koji nisu dovoljno znali, ali su bili potpuno zadovoljni sobom. To je velika razlika. Neznanje nije problem samo po sebi. Čovek može da nauči. Nedostatak iskustva takođe nije problem. Iskustvo dolazi vremenom. Ni prosečne sposobnosti nisu problem. Većina ljudi je, uostalom, u većini ... -
Kako bih danas napravio školu da školski sistem ne postoji
Ponekad je najteže promeniti ono na šta smo toliko navikli da više ni ne primećujemo da je moglo biti drugačije. Škola je dobar primer. Deca iste godine rođenja dolaze u isto vreme, ulaze u učionice, sede u parovima u klupama okrenutim ka tabli, uče predmet po predmet, čas traje 45 minuta, zvono prekida ono što su radili, nastavnik prelazi na ... -
Kada detetu damo sve, možemo mu oduzeti ono najvažnije
Roditelji uglavnom žele da svojoj deci obezbede ono što sami možda nisu imali: sigurnost, dobre uslove, kvalitetno obrazovanje, putovanja, tehniku, mogućnosti i život bez nepotrebnih odricanja. U tome nema ničeg pogrešnog. Naprotiv, prirodno je da roditelj želi da dete zaštiti od teškoća kroz koje je sam prolazio. Problem nastaje kada pokušavajući da detetu uklonimo svaku prepreku uklonimo i iskustva kroz ... -
Ne zato što sam očekivao zahvalnost
Pre nekoliko godina prodao sam značajan deo kompanije koju sam gradio decenijama. To je bio jedan od onih retkih trenutaka kada shvatite da se jedan deo vašeg života završio. Tokom samog procesa mnogo sam razmišljao o institucijama, zaposlenima, budućnosti sistema i ljudima koji će nastaviti da vode organizaciju nakon mene. Među njima je bila i jedna mlada osoba kojoj sam ... -
Budućnost stvaraju oni koji ne prihvataju sadašnjost kao granicu
Postoji zanimljiv izraz koji se vezuje za Stiva Džobsa – Reality Distortion Field. Na prvi pogled zvuči kao nešto negativno. Kao sposobnost da se ignorišu činjenice ili živi u iluziji. Ali zapravo nije to. Ovaj izraz opisuje sposobnost da neko vidi buduću realnost pre nego što ona postane očigledna svima ostalima. Ne radi se o poricanju stvarnosti. Radi se o ... -
Kada loše dobije lepo ime
Moralni pad ne počinje onda kada ljudi pogreše, već kada društvo dođe do toga da grešku više ne naziva greškom. Moralni pad počinje kada laž dobije lepo ime Društvo retko propada odjednom. Ne uruši se jednim događajem, jednom odlukom ili jednom generacijom. Mnogo češće propada tiho, gotovo neprimetno — kroz promenu jezika. Prvo prestanemo da stvari nazivamo pravim imenom. Onda ...









