Plagiranje u obrazovanju i nauci – znaju li učenici, studenti i nastavnici pravilno da koriste baze znanja? 

Plagijarizam, odnosno plagijat podrazumeva preuzimanje zasluga za nečiji rad ili ideju bez pristanka ili priznanja te osobe. Plagijat može biti nameran ili slučajan. Najbolji način da se izbegne plagijat je da naučimo i primenjujemo dobre akademske prakse od samog početka.  Izbegavanje plagijata podrazumeva da primenjujemo svoje sopstvene akademske i naučne veštine, kako bi naš rad bio što kvalitetniji i originalniji.

Prema Merijam–Vebster rečniku, plagirati znači „ukrasti ili prikazati (ideje ili reči drugog) kao svoje; koristiti (tuđu produkciju) bez navođenja izvora; počiniti književnu krađu; predstaviti kao novu i originalnu ideju ili proizvod izveden iz postojećeg izvora”. Enciklopedija „Britanika” plagijarizam vezuje za falsifikovanje tuđeg dela, što predstavlja kršenje autorskih prava. Zakon o autorskim i srodnim pravima u Republici Srbiji uređuje prava autora književnih, naučnih, stručnih i umetničkih dela, odnosno autorska prava, kao i srodna prava poput „prava interpretatora, prava prvog izdavača slobodnog dela, prava proizvođača fonograma, videograma, emisija, baza podataka i prava izdavača štampanih izdanja kao prava srodna autorskom pravu”, način ostvarivanja autorskog i srodnih prava i sudsku zaštitu tih prava.

Plagijat najčešće uključuje prekršaje poput kopiranja, citiranja, parafraziranja ili sumiranja materijala iz bilo kog izvora bez davanja odgovarajućeg priznanja, kao i predstavljanje tuđeg dela kao svog. Sa druge strane, autoplagiranje predstavlja ponovno objavljivanje sopstvenog već objavljenog rada ili korišćenje za drugu svrhu već objavljenog rada kao novog i originalnog (bez navođenja kada i gde je izvorno objavljen). 

Plagiranje kod učenika i studenata

Učenici su često skloni tome da koriste prečice. Primera radi, pišu seminarske radove u poslednjem trenutku, uz neproverene izvore sa interneta, bez navođenja izvora i pravilnog citiranja. Nekada idu i korak dalje, pa se dešava da kupuju gotove radove sa javno dostupnih servisa. Od nastavnika se često može čuti: „Ovaj Vaš rad mi se iz generacije u generaciju sve više dopada”. Morate naučiti svoje učenike i studente da pravilno koriste baze znanja i da odaju priznanje autorima i istraživačima za njihova dela.

Srećom, postoji dosta akademskih baza prilagođenih svakom uzrastu i nivou školovanja, svaka obrazovna ustanova ima svoju biblioteku, a tu su i javne biblioteke. Odaberite za svoje predmete one besplatne onlajn baze i izvore koji su najznačajniji i upoznajte svoje đake i studente sa njima. Uputite ih na referentnu literaturu koju mogu pronaći u biblioteci. Naučite ih da citiraju i referenciraju. Vi, kao nastavni, trebalo bi da uvek proverite originalnost dobijenog eseja i seminarskog rada i podsećajte ih na obavezu da budu originalni i da vrednuju ono za šta se neko pre njih trudio da otkrije i napiše.

Više o načinima za proveravanje plagijata pročitajte u tekstu „Alati za proveru plagijata”

Odavati prizanje autorima i naučnim istraživačima za njihova dela je nužno

Da bismo izbegli plagijat, moramo dati priznanje autorima tako što ćemo direktno citirati napisane ili izgovorene reči druge osobe uz obavezno stavljanje tih reči i/ili rečenica pod navodnike, odnosno parafrazirati izgovorene ili napisane reči druge osobe navodeći izvor (parafrazirati znači ponovo pisati svojim rečima). Samo preuređivanje ili zamena reči takođe predstavlja plagijat. Kad koristimo teorije, ideje, mišljenja, istraživanja itd. koji nisu naši, moramo navesti čiji su i gde su izjavljeni. Ukoliko koristimo istorijske, statističke ili naučne činjenice ili podatke koji nisu naši, u obavezi smo da navedemo referencu izvora iz kog smo preuzeli rezultate. To će našem istraživanju dati dodatni značaj, a mi ćemo biti sigurni da ne kršimo ničija autorska prava.

Obrazovne i akademske institucije, kao i naučni časopisi, često koriste programe za proveru originalnosti. Neki od poznatih alata za proveru originalnosti su:

Plagiranje u nauci

Pored plagiranja i autoplagiranja, postoje i druge neetičke prakse u nauci, poput izmišljanja i krivotvorenja rezultata, odnosno podešavanja predmeta, instrumenata, podataka i procesa istraživanja zarad dobijanja željenog rezultata istraživanja ili tendencioznog tumačenja dobijenog rezultata. Još jedna neetička praksa sa kojom se bore naučni etički odbori je i lažno autorstvo, tj. „dopisivanje” autora koji ni na koji način nisu doprineli napisanom naučnom radu. Zbog toga je neophodno da budemo savesni u sprovođenju istraživanja i prikazivanju činjenica i kao autore navoditi samo one koj su učestvovali u kreiranju naučnog rada. 

Naučimo sebe i svoje đake važne lekcije o originalnosti

Uvek moramo imati u vidu da će se kroz rad koji napišemo i publikujemo širokoj akademskoj javnosti prezentovati rezultati našeg istraživanja, ali i mi sami, kao i obrazovna ili naučna institucija iz koje dolazimo. Zbog toga uvek moramo biti originalni i etični – stoga, neka naši radovi budu zasnovani na naučnim činjenicama i referentnim, proverenim izvorima. Uvek navodimo, odnosno citirajmo reference koje smo koristili za istraživanje. Na ovaj način, daćemo dobar primer našim učenicima i studentima.

Naučimo i njih kako da ne krše autorska prava. To znanje će biti dragoceno za njihovo dalje školovanje, a sutra i akademski i profesionalni rad. Znanje se deli i ponovo koristi, ali se priznanje autorima mora odavati.

 

EnglishSerbian