Fenomen „prezaposleni”: Uspon radnika koji rade više poslova istovremeno

Pandemija je donela mnoge izazove, ali i pojavu fenomena koji se naziva „prezaposlen”. U tekstu „Inside the strange, secretive rise of the ’overemployed’”, objavljenom na portalu Business insider, autor istražuje tajanstveni svet radnika koji obavljaju više poslova istovremeno, razotkrivajući njihove tajne, motivaciju i posledice ovakvog načina života.

Brajan Roke, bivši softverski inženjer u kompaniji Amazon, izgubio je svoj posao nakon početka pandemije. Iako je deo njega osećao olakšanje zbog napornog prekovremenog rada, suočio se s neizvesnom budućnošću na tržištu rada. Ipak, Roke je pronašao način da se izbori s novonastalom situacijom. Prešao je u kompaniju IBM, koja mu je omogućila rad od kuće, ali je osećao anksioznost zbog gubitka kontrole kada je reč o poslu.

Dok je radio u kompaniji IBM, Roke je dobio ponudu od kompanije Meta za još jedan posao koji je takođe podrazumevao rad od kuće. Tada je počeo da se interesuje za ideju da obavlja oba posla istovremeno i da na taj način udvostruči svoj prihod. Otkrio je zajednicu „prezaposlenih” na internetu, tj. ljudi koji dele savete o tajnom obavljanju više poslova. Odlučio je da se pridruži njima i da prihvati i novi posao pored onog starog. Na kraju je imao čak tri posla i značajno uvećanu zaradu.

Tokom pandemije pojava „prezaposlenih” nije bila ograničena samo na radnike sa niskim primanjima. Profesionalci kao što je Roke iskoristili su priliku koju pruža rad od kuće da tajno preuzmu više poslova, povećavajući svoje prihode bez značajnog povećanja radnog vremena. Ova praksa, iako nelegalna i tabu, čini se da prolazi neprimećeno.

Jedan od ključnih aspekata „prezaposlenih” je očuvanje tajnosti. Oni koriste različite trikove kako bi sakrili svoje dodatne poslove od poslodavaca, kao što su korišćenje različitih radnih kalendara i tehnoloških pomagala. Osim toga, ne dele svoje tajne s mnogo ljudi, te ograničavaju informacije samo na svoje partnere ili računovođe.

Iako se na prvi pogled može činiti da „prezaposleni” krše svoje radne obaveze i da ne pokazuju lojalnost, mnogi od njih tvrde da su izuzetno posvećeni svojim poslovima. Brzo obavljaju zadatke, zahvaljujući svojim veštinama, i često traže pozicije koje su ispod nivoa njihovog iskustva kako bi lakše obavljali više poslova.

Posledice, ukoliko budu otkriveni, izgledaju prilično bezazleno, iako postoje rizici kada je reč o privatnom životu i porodičnim odnosima. „Prezaposleni” se suočavaju s pritiskom povratka na rad iz kancelarije, što može otežati održavanje tajnosti obavljanja više poslova.

Zanimljivo je da „prezaposleni” često ne troše svoj dodatni novac na luksuzne stvari, već ga štede. Mnogi se izjašnjavaju kao pristalice pokreta FIRE (finansijska nezavisnost i rano penzionisanje) i kao prioritet stavljaju otplatu dugova i finansijsku sigurnost.

U suštini, „prezaposlenost” predstavlja novi društveni ugovor koji se razvija u doba u kojem tradicionalna lojalnost prema poslodavcima više nije garant za sigurnost. Radnici su se okrenuli obavljanju više poslova kako bi osigurali svoju finansijsku budućnost, iako to zahteva visok stepen tajnosti i veštine upravljanja vremenom. Ovaj fenomen reflektuje promene na tržištu rada i u odnosima između radnika i poslodavaca.

Pitanje etičnosti

Pitanje etičnosti, kada je reč o „prezaposlenosti” ili obavljanju više poslova istovremeno, posebno kada se to radi bez obaveštenja i pristanka svih poslodavaca, što i jeste slučaj, izaziva duboku moralnu dilemu. Da bismo bolje razumeli ovu etičku dilemu, možemo analizirati nekoliko ključnih aspekata:

  • Poverenje i odanost poslodavcima: Osobe koje obavljaju više poslova bez obaveštavanja svojih poslodavaca o tome zloupotrebljavaju poverenje koje je neophodno u radnom odnosu. Poslodavci očekuju od svojih zaposlenih lojalnost i posvećenost, a obavljanje drugog ili trećeg posla može se percipirati kao zloupotreba tog poverenja.
  • Obezbeđivanje vrednosti: Kada osoba uzima više poslova, to može izazvati manje vremena i energije za pravilno ispunjavanje radnih obaveza na svakom od tih poslova. To može rezultirati smanjenjem kvaliteta rada i neefikasnošću, što može štetiti poslodavcima, pogotovo što se u toku radnog vremena kod jednog poslodavca, uz korišćenje resursa koje je taj poslodavac obezbedio, „prezaposleni” bave i poslovima za druge poslodavce. Poslodavac 1 obezbeđuje socijalno, zdravstveno i penziono za zaposlene, a često i za članove njihovih porodica, dok ostali poslodavci imaju manje troškove oko angažovanja zaposlenog koji je već zaposlen kod primarnog poslodavca.
  • Konflikt interesa: Raditi za više poslodavaca istovremeno može dovesti do konflikta interesa, posebno ako se poslovi nalaze u istoj industriji ili su međusobno konkurentske prirode. To može izazvati sukob interesa i dovesti do situacija u kojima zaposleni donose odluke koje idu na štetu jednog ili više poslodavaca.
  • Moralna obaveza i poštenje: Etički pristup radu podrazumeva ispunjavanje svojih moralnih obaveza prema poslodavcu. To uključuje poštovanje ugovora o radu i obaveštavanje poslodavca o bilo kakvim konfliktima interesa ili dodatnim angažmanima. Nedostatak transparentnosti i poštenja može se percipirati kao neetičko ponašanje.

S druge strane, neki ljudi koji praktikuju „prezaposlenost” to mogu videti kao način da obezbede finansijsku sigurnost i bolju budućnost sebi. Takođe, neki tvrde da rad na više poslova može biti produktivniji i da se time maksimira njihova ukupna nadoknada.

U suštini, etičnost „prezaposlenosti” zavisi od perspektive i konteksta. Ono što je nekima prihvatljivo drugima može biti neetično. Međutim, važno je da se „prezaposleni” pridržavaju zakona i ugovornih obaveza i vode računa o moralnim principima i poštenju u vezi sa svim poslodavcima. Transparentnost, otvorenost i komunikacija mogu igrati ključnu ulogu u rešavanju etičkih pitanja koja se javljaju u ovakvim situacijama.

Ne možemo a da se ne zapitamo da li je ova budućnost ipak aktuelna sadašnjost velikog broja poslodavaca u Srbiji.

EnglishSerbian