Odnos između broja nastavnika i broja učenika

Odnos između broja nastavnika i broja učenika, ili odnos učenik–nastavno osoblje, predstavlja broj učenika koji pohađaju neku školu ili fakultet, podeljen brojem nastavnika u toj ustanovi. Na primer, odnos učenik–nastavnik 10:1 znači da ima 10 učenika na jednog nastavnika.

Veruje se da manja odeljenja omogućavaju svim učenicima individualizovanu nastavu, a i nastavnicima pružaju mogućnost posvećivanja pažnje svim đacima, a posebno onima sa slabijim uspehom. Ovo je naročito značajno na srednjoškolskom nivou, kada gradivo predstavlja veći izazov. Đaci u većim odeljenjima nisu toliko usredsređeni na svoje zadatke usled univerzalnih uputstava koje nastavnik daje celom odeljenju, što najviše pogađa učenike koji postižu slabiji uspeh.

Treba skrenuti pažnju na činjenicu da većina škola, okruga i država ubraja u nastavno osoblje sve zaposlene u školi i tako računa odnos između broja nastavnika i broja učenika (odnos broja učenika i odraslih – pupil-adult ratio). Nastavno osoblje u školi može da podrazumeva bibliotekare, logopede i druge stručnjake za pomoć u obrazovanju, kao i pripadnike nastavnog osoblja koji nemaju tradicionalne uloge nastavnika.

Stoga, odnos između broja učenika i broja nastavnika od 10:1 ne znači da u proseku odeljenje u školi broji 10 učenika. Primer koji bliže ilustruje ovo pitanje jeste istraživanje koje je pokazalo da je prosečna razlika između ovog odnosa i prosečne veličine odeljenja u jednoj grupi škola između devet i deset učenika. U ovom slučaju, prosečan broj đaka u odeljenju škole sa odnosom nastavnik–učenik od 20:1 bi verovatno bio tek nešto manji od 30.

Odnosi između broja nastavnika i učenika direktno utiču na troškove po učeniku, tj. prosečnu sumu novca koja se troši na obrazovanje učenika u školama, okruzima ili obrazovnim sistemima.

Implikacije smanjenja odnosa broja nastavnika i učenika

Proteklih decenija, brojne strategije i inicijative s ciljem reforme školstva u svom fokusu su imale smanjenje odnosa nastavnik–učenik radi poboljšanja akademskog uspeha učenika. Pa ipak, kako smanjenje odnosa između broja nastavnika i učenika generalno zahteva dodatne nastavnike, ponekad ova politika smanjenja može da dovede do znatnog povećanja troškova u obrazovanju. Trenutno u Engleskoj ima 441.200 nastavnika, što je porast od 40.900 u proteklih deset godina, kao i 176.900 asistenata, što je 116.300 (skoro trostruko) više nego pre deset godina.

Zbog činjenice da je odnos učenik–nastavnik uobičajeni način na koji se meri obim rada nastavnika i raspodela sredstava u državnim školama, kao i količina individualne pažnje koju đak dobija od nastavnika, ovi odnosi se često koriste kao širi indikatori ukupnog kvaliteta škole ili obrazovnih sistema.

„Idealan” odnos učenik–nastavnik zavisi od raznih kompleksnih faktora, uključujući starosno doba i akademske potrebe učenika (mlađa deca ili grupe đaka sa većim potrebama obično zahtevaju više vremena, pažnje i podrške od strane nastavnika) ili iskustvo, veštine i efikasnost nastavnika (nastavnici sa boljim kvalifikacijama u nekim slučajevima mogu da postignu bolje rezultate sa većim odeljenjima nego nastavnici sa slabijim kvalifikacijama u manjim odeljenjima).

U manjim zajednicama, učenicima su obično dodeljeni nastavnici, savetnici, kao i stručnjaci za pomoć u obrazovanju koji vremenom dobro upoznaju učenike i njihove pojedinačne potrebe, što im omogućava da đake obrazuju na još efikasniji način. Iako se prosečan odnos broja nastavnika i učenika u manjim zajednicama obično ne menja, odnos prema učenicima i način na koji su grupisani potencijalno može da proizvede iste benefite koje ima niži odnos između broja učenika i nastavnika.

Odnos između broja učenika i nastavnika u SAD – statistika

  • Tokom sedamdesetih i početkom osamdesetih godina XX veka, upis u državne škole je opao, dok je broj nastavnika generalno porastao. U državnim školama, broj đaka po nastavniku opao je sa 22.3 u 1970. na 17.9 u 1985.
  • Nakon što je broj upisanih đaka počeo da raste 1985, odnos učenik–nastavnik u državnim školama je nastavio da opada, došavši 1989. godine do 17.2. Nakon perioda relativne stabilnosti od kraja osamdesetih do sredine devedesetih, odnos je pao sa 17.3 u 1995. na 15.3, koliko je iznosio 2008. Nakon 2008, odnos učenik–nastavnik u državnim školama je porastao, došavši 2013. godine do 16.1. U poređenju sa ovim, odnos učenik–nastavnik u privatnim školama iznosio je 2013. godine 12.2. Prosečan broj đaka u odeljenju iznosio je 21.2 učenika 2011–12, kada je reč o državnim osnovnim školama, odnosno 26.8 učenika, kada je reč o državnim srednjim školama.

Odnos između broja učenika i nastavnika u Srbiji – pozitivni primeri

Pozitivan primer odnosa između broja učenika i nastavnika u Srbiji predstavlja Savremena gimnazija u Beogradu, u kojoj je ovaj količnik jednak 8.16 (International School Savremena), odnosno 10.57 (Savremena gimnazija). Profesori u ovim školama kroz mentorski rad učenicima razvijaju unutrašnju motivaciju i potrebu za usavršavanjem.

Savremena gimnazija je Future Ready School i zato je kompletna nastava u njoj okrenuta budućnosti. Ova škola pruža funkcionalno znanje i dobru pripremu za visoke škole i fakultete u Srbiji i inostranstvu.

Upravo zbog posvećenosti koju učenici dobijaju ovakvim odnosom između broja nastavnika i učenika, savremenih metoda rada, kao i moderne tehnologije koju nastavnici koriste u mentorskom radu sa učenicima, učenje se shvata kao istraživanje sopstvenih mogućnosti i razvitak unutrašnjih potencijala.

Izvori:

EnglishSerbian