Povremeno moram sebe da podsetim zašto je ovo mesto uopšte nastalo. Ne zbog onoga što je danas, već zbog onoga što je bilo pre nego što ga je iko primetio.

Ovo nije nastalo kao biznis. Niti kao brend. Nastalo je kao prostor u kome sam mogao da mislim bez publike.

Imao sam svoj glavni posao. Stabilan, hijerarhijski uređen, finansijski ispravan. Posao koji je plaćao račune. Ali mi je bio potreban još jedan – tihi posao. Mesto bez politike. Bez strukture moći. Bez potrebe da se dopadam.

Pisanje je bilo taj posao.

Tu sam zapisivao misli koje nisu imale ambiciju da budu konačne. Ideje koje nisu tražile zaključke. Posmatranja koja su tek tražila oblik. Nije bilo pritiska da budem u pravu. Samo da budem iskren.

Kada misao postane javna

Rast menja proces. Brže nego što priznamo.

U jednom trenutku pišeš da bi razumeo. U sledećem pišeš znajući da će neko tumačiti.

Ideje dobijaju težinu. Rečenice posledice. Nedovršene misli postaju stavovi.

Taj prelaz se desio brže nego što se izgradi unutrašnja infrastruktura za javnost. To se uči vremenom. Ja sam učio u hodu.

Zašto ovaj prostor štitim

Ono što me je zadržalo ukorenjenim bila je ova zajednica. Jer ovde namera ima prednost nad nastupom.

Dok se ostatak mog rada širio u druge formate, ovo je ostalo mesto procesa, a ne performansa. To je odluka.

Ovde mogu da govorim o “izvesnoj neizvesnosti”, Da razmišljam naglas, Da ne zatvaram ideju pre nego što sazri.

Ne nudim gotove odgovore. Ne prodajem sigurnost.

O vrednosti i ceni

Svestan sam vrednosti onoga što se ovde gradi. I svestan sam da je, u tržišnom smislu, potcenjena. Ovde je sve besplatno. Znam koliko se plaća pristup, kontekst i diferencirano razmišljanje. Ali ovo nikada nije bilo zamišljeno kao proizvod koji izvlači prihode. Ovo je mašina za učenje. Ako to izgubim iz vida, gubim razlog zbog kog je vredelo graditi.

Lično, iako javno

Iako je ovo deo mog profesionalnog puta, za mene je i dalje lično.

Ne doživljavam ovu zajednicu kao nešto što sam izgradio na drugima, već kao nešto uz šta sam rastao. Kako se moje razumevanje produbljivalo, ovaj prostor je sazrevao zajedno sa mnom.

Kontinuitet mi je važniji od kratkoročne optimizacije. On čuva integritet rada.

Stvarna svrha

Ovo nije mesto gde se govori šta da se kupi ili kada da se proda. Ovo je mesto gde se uči kako da se vidi.

Struktura. Podsticaji. Ciklusi. Efekti drugog reda.

Cilj nije da se uverenje iznajmljuje. Cilj je da se izgradi sopstveni okvir.

Ako neko jednog dana preraste ovaj prostor, to je uspeh. To znači da je ovaj tihi posao uradio ono zbog čega je nastao.

Pauza kao dar

Pred nama su mirniji periodi. To nije gubitak. To je dar.

Vreme da se uspori. Da se bude prisutan. Da se obnovi energija.

Razlog zbog kog gradimo finansijsku nezavisnost nije akumulacija, već sloboda, stabilnost i vreme. Za stvari koje traju.

Zahvalan sam na ovoj zajednici. I radujem se nastavku – bez žurbe, bez buke, sa namerom.