Sir Ken Robinson: Osnova revolucije učenja

SER_KEN_ROBINSON

Ser Ken Robinson je međunarodno priznat lider kada su u pitanju razvoj kreativnosti, inovacije i ljudski resursi u obrazovanju i biznisu.

On radi sa vladama i obrazovnim sistemima u Evropi, Aziji i Sjedinjenim Američkim Državama i drži govore na prestižnoj TED konferenciji gde je njegov govor pregledan više od 25 miliona puta.

Njegov bestseler iz 2009. godine “Ključni element: Kako otkrivanje onog što je vaša strast menja sve”, preveden je na dvadeset i jedan jezik. Ken Robinson, pozvan od strane EducPros, održaće konferenciju u decembru, u Parizu, 2012 godine, u njihovom predstavništvu.

Ključ za uspeh je kombinovanje “stvari koje volimo da radimo i stvari u kojima smo dobri”. U redu. Međutim, češće navodite primere sa umetnicima i preduzetnicima nego sa vodoinstalaterima i kasirkama u supermarketu.

Ključni element je tamo gde se talenat susreće sa strašću. Svi mi imamo svoje talente i strasti. Ja zaista navodim primere sa umetnicima i preduzetnicima, ali takođe govorim o naučnicima i profesorima, kuvarima i socijalnim radnicima, čistačima i roditeljima. Ne postoje posebne uloge ili aktivnosti koje se odnose na sve u istoj meri. Nešto što ja volim da radim vama može da bude dosadno, i obrnuto. Pronalaženje vašeg ključnog elementa je pronalaženje onog što vama najviše odgovara. Radi se o pronalaženju sebe.

Ljudi se razvijaju u formu “protiv” (protiv svojih profesora, protiv statusa kvo, protiv autoriteta…). Može li se reći da se svi umetnici i preduzetnici koje spominjete takođe suprotstavljaju problemima?

Ne moraju svi da se bore kako bi bili u svom elementu, ali neki ljudi moraju. Možda moraju da se suprotstavljaju praktičnim okolnostima ili kulturi, stavovima svojih roditelja, profesorima ili ostalim autoritetima. Oni mogu da se osećaju uzdržano zbog očekivanja svojih prijatelja, ljubavnika ili supružnika. Svi mi smo pod uticajem mišljenja drugih ljudi i može biti veoma teško da se kreiraju novi načini kako vi vidite sebe i kako vas drugi vide. Zbog toga ja toliko u ‘Ključnom elementu’ pričam o preprekama sa kojima ćete možda morati da se suočite i o tome kako su se ljudi u različitim situacijama izborili sa njima.

Tvrdite da svako dete mora da pronađe, što je pre moguće, svoj poziv, svrhu… Kako škola može tome da doprinese?

Ključni element možete da pronađete u bilo kom dobu, ne samo kad ste mladi. Nismo posvećeni samo jednom elementu doživotno. Uobičajeno je da se strasti i talenti razvijaju kako starimo i otkrivamo više o sebi i svetu oko nas. Formalno obrazovanje je obično smetnja zato što se fokusira na veoma uzanu oblast talenta i ne ohrabruje nas da istražujemo naša lična interesovanja. Jedan od načina na koji škole mogu da nam pomognu je opsežniji nastavni plan u nižim razredima kako bi deca imala više prilike da otkrivaju svoje talente i dozvole im da se s godinama razvijaju i više specijalizuju u oblastima u kojima posebno uživaju.

“Formalno obrazovanje je obično smetnja zato što se fokusira na veoma uzanu oblast talenta”

Vraćanje osnovama nema smisla. Ali, šta da radimo kada veliki broj učenika ne ovlada tim osnovama?

Pod “osnovama” ljudi obično misle na matematiku i pismenost. Ne kažem da učenici ne bi trebalo da ovladaju ovim disciplinama. Mislim da bi trebalo. Ali, veća je verovatnoća da će se to dogoditi ako su zainteresovani i uključeni u obrazovanje i to je jedan od mojih argumenata za kreativnijim pristupom predavanju i učenju. Ali, osnove su mnogo više od ovog. One podržavaju obrazovanje: ekonomski, kulturno, društveno i lično. Da bi se ove osnove realizovale škole treba da prošire i izbalansiraju pristup obrazovanju koje uključuje ne samo matematiku i pismenost već i umetnosti, prirodne nauke, društvene nauke i fizičko vaspitanje. Ovo je jedna od osnovnih primena ‘ključnog elementa’.

Tvrdite da je škola gurnula u stranu “srce, telo, čula i dobar deo našeg mozga”. Kako da ih vratimo?

Postoje tri osnovna procesa u obrazovanju: nastavni plan, to je ono što želimo da đaci nauče; predavanje je ono čime im pomažemo da to urade; procena je ono čime ocenjujemo njihov napredak. Aktuelni oblici obrazovanja se zasnivaju na uskom akademskom gledištu i rezultat toga su ograničeni nastavni planovi i stilovi predavanja kao i bezlični oblici ocenjivanja kojima dominiraju brojevi i ocene. Obrazovanje treba da uključi studenta u celosti, intelektualno, emocionalno, duševno i fizički. Da bi se to sprovelo u praksi treba da se promene nastavni planovi, predavanje i procena. U ‘Ključnom elementu’ navodim različite primere kako to može da se uradi.

“Obrazovanje treba da uključi studenta u celosti, intelektualno, emocionalno, duševno i fizički”

Idemo u potpunosti pogrešnim putem: “poslovi i konkurencija u potpunosti zavise od određenih kvaliteta koje su školski sistemi primorani da sprovode”. Možete li da budete malo precizniji?

Jedan od ciljeva obrazovanja je ekonomski cilj. Jedan od problema je što se trenutni sistemi obrazovanja zasnivaju na zastarelim gledištima ekonomije i biznisa.

IBM je 2010. godine objavio “Stvaranje kapitala na osnovu kompleksnosti” (Capitalising on Complexity), istraživanje zasnovano na ličnim intervjuima 1500 izvršnih direktora u kompanijama svih veličina, u 60 zemalja, predstavljajući 33 industrije. Na osnovu izveštaja dva najveća izazova sa kojima se kompanije susreću su a) prilagođavanje brzoj promeni i b) razvoj kulture zasnovane na inovativnosti. Za ovo su im potrebni ljudi koji razmišljaju kreativno, dobro rade u timovima i brzo reaguju na nove mogućnosti. Obrazovanje naravno ne priprema studente za ove uloge kad se zaposle. U suprotnom, namera mu je da promoviše poslušnost i potiskuje kreativnost.

“Jedan od neprijatelja kreativnosti je zdrav razum.” Ipak, neka osnovna pravila moraju da se nauče. Da li možete da očekujete da će dete da obnovi principe koji leže u osnovi tablice množenja?

Naravno da ne i nisam postavio ovaj argument u ‘Ključnom Elementu’. Biti kreativan ne znači da treba da se krše sva pravila zarad toga. Kreativnost često pokreću granice i restrikcije – pomislite na pravila u sportovima i igrama. Ali, ponekad inovacija dolazi od novog načina razmišljanja i ponašanja. Tako nastaju nove igre.

Ljudska kultura se razvija baš zbog naše sposobnosti da otkrijemo nove načine kako se neke stvari rade. Stvaranje ravnoteže između tradicije i inovacije, dogovora i kreativnosti je u osnovi dobrog obrazovanja i kreativnosti.

Inteligencija se svodi na verbalno i matematičko rezonovanje. Ovaj podatak datira još od antičke Grčke i pojačan je industrijskom revolucijom i dobom prosvetiteljstva. Poprilično teško zaveštanje. Kako da prekinemo dvadeset vekova istorije?

Ne kažem da se inteligencija svela na verbalno i matematičko rezonovanje. Ovo su osnovne veštine i mogu da se koriste na veoma kreativne načine. Ali, ljudska inteligencija je mnogo više od toga i zato je ljudska kultura toliko raznolika i fascinantna.

Iz istorijskih razloga obrazovanje je postalo preokupirano određenim tipovima “akademskih” sposobnosti, sa određenim upotrebama verbalnog i matematičkog rezonovanja. Verujem da se to već menja. Uopšteno gledano, kod kulture dolazi do povećanog razumevanja opsega i vitalnosti inteligencije. Obrazovanje se takođe menja. Naš zadatak je da promovišemo i ubrzamo ove promene.

“Stvaranje ravnoteže između tradicije i inovacije, dogovora i kreativnosti je u osnovi dobrog obrazovanja i kreativnosti”

Uticaj vršnjaka je jači od uticaja roditelja. Ovo se neće poboljšati sa društvenim mrežama, kulturom “lajkovanja”, postojanjem grupa vršnjaka (peer groups).

Da, očigledno je da na mlade ljude veći uticaj imaju njihovi prijatelji i grupe vršnjaka nego njihovi roditelji. Sajtovi društvenih mreža mogu da povećaju ovaj uticaj i onda mogu da imaju kako negativne tako i pozitivne efekte. Treba ipak uzeti u obzir da uticaj vršnjaka nije uvek loš i da uticaj roditelja nije uvek dobar.

Pravi izazov je pomoći mladim ljudima da razviju moći kritičkog rasuđivanja i kako oni shvataju svoj identitet, svrhu i otpor. Pomaganje u otkrivanju njihovih individualnih talenata i strasti, pronalaženje njihovog ključnog elementa, suštinski je deo tog procesa.

Sistem koji opisujete Vas ne bi trebalo da dotiče, Vi ste pohađali ekskluzivnu školu od pete godine. Vi se u više stavki razlikujete od svih normi.

Svako se razlikuje od normi u više stavki. Imao sam različite mentore koji su odigrali važne uloge u različitim delovima mog života. Isto se odnosi na mnoge ljude koje ističem u ‘Ključnom Elementu’. Mentori mogu da nam budu izuzetno važni. Oni često mogu da vide potencijal u nama koji mi sami ne vidimo.

Rušenje barijera između predmeta kako bi se pokazalo jedinstvo znanja. Na papiru ovo izgleda skoro očigledno. Ali, da li je realno da se svi sistemi, svi nastavni planovi, od osnovne škole do univerziteta dele na predmete?

Postoje mnogi načini da se organizuje nastavni plan i program. “Predmeti” su često najmanje korisni. Matematika nije zapravo predmet, niti su to muzičko ili istorija. To su discipline koje karakterišu određeni procesi, koncepti, tehnike i interesovanja koja se preklapaju i ukrštaju na različite načine. Discipline se konstantno razvijaju. U ranom 19 veku hemija, književnost, psihologija i sociologija se nisu studirale na univerzitetima kao što se sada studiraju. Jednostavno se nisu razvile u obliku u kojem ih danas prepoznajemo. Škole i univerziteti koji stoje u mestu dok se znanje menja neizbežno postaju nebitni.

“Investiranje u poboljšanje načina predavanja i status sjajnih predavača”. U mnogim zemljama, međutim, diskutabilna je ideja plaćanja na osnovu učinka. Kako bonus može da se iskoristi kao merilo koje će profesori prihvatili kao način procene njihovog rada?

Sjajne škole zavise od sjajnih predavača. Odlično predavanje je sofisticiran i višedimenzionalan proces. Kao i svi mi, profesori vole da budu pohvaljeni kada dobro odrade svoj posao. Problem je što im se suviše često sudi na osnovu rezultata testova njihovih studenata. Fer sistem evaluacije profesora bi takođe uzeo u obzir i kvalitet njihovog predavanja, njihovog uticaja kao mentora i šireg uticaja koji imaju na uticaj škole i zajednice. Bonus je samo jedan oblik nagrade ali ne nužno i najbolji. On može da napravi probleme koje drugi oblici javnog i stručnog priznanja ne prave.

Pridavanje lične note obrazovanju… Da li MOOC (masovno otvoreni onlajn kursevi) kursevi mogu tome da doprinesu? Da li možete da vidite fundamentalnu promenu u njima ili samo privremeni trend?

Obrazovanje sve više i više mora da bude personalizovano: mora da bude krojeno prema interesima i stilovima učenja pojedinačnog studenta. Digitalne tehnologije daju fantastičnu priliku za to, kako u pristupu koji daju idejama, informacijama i mrežama tako i prema alatima koje daju za istraživanja, učenje i kreativnost. Oni hoće i treba da promene obrazovanje u godinama koje dolaze.

MOOC kursevi su primer velike globalne potražnje za učenjem koji već prave nove ekonomske i pedagoške modele, naročito kad je u pitanju visoko obrazovanje. Oni takođe daju fascinantne podatke o novim pristupima predavanju i učenju. Da li će preživeti u obliku u kojem se trenutno nalaze, teško je reći, ali bi svi trebalo da obratimo pažnju lekcijama kojima nas već uče.

Grangeton, Ređo Emilija … Alternativna iskustva postoje, i pomenuli ste nekoliko njih. Međutim, ona se ne šire čak ni unutar svoje oblasti, ostala su u njihovoj zemlji. Zašto?

To su samo dva primera “alternativnih” modela obrazovanja. Postoji još mnogo njih i deo su duge tradicije alternativnog obrazovanja koja uključuje radove Marije Montesori, Džona Duvija i mnogih drugih. Takvih primera ima širom sveta sve više. Ređo Emilija, na primer, ima ogroman uticaj na obrazovanje male dece daleko izvan Italije.

Važno je da se zapamti da je obrazovanje ljudski, a ne mehanički proces. Ono ne može da se reprodukuje poput pravljenja motornih vozila i eksporta na nova tržišta kao mrtav proizvod. Obrazovanje je više nalik zemljoradnji. To je lagan, sezonski proces na koji utiče klima, lokalni uslovi i prilike. Mora da se konstantno mazi i pazi. Kako obrazovna klima nastavlja da se menja ove alternative će nastaviti da žive u mnogim drugim plodnim okruženjima.

Zamislite da ste sekretarijat za obrazovanje u Francuskoj, koja ima 800.000 nastavnika . Svake godine vam se daje dodatnih 2,5 milijardi evra (3,4 milijarde dolara) pored 46 milijardi evra iz budžeta (62 milijarde dolara). Šta ćete da uradite s njima (u Francuskoj su otvorene dodatne pozicije za nastavnike, bez povećanja plata)?

Ne tvrdim da sam ekspert za ekonomiju francuskog obrazovnog sistema i nemam znanja u vezi svih izazova u različitim oblastima zemlje. U principu, međutim, najveći uticaj u obrazovnim dostignućima potiče od podrške stručnom usavršavanju nastavnika.

Na osnovu ličnog iskustva, tri ključne oblasti u kojima je nastavnicima potrebna stručna podrška su:
a) kreativan pristup nastavi i učenju,
b) nastava i učenje sa digitalnim tehnologijama i
c) personalizovanje prilikom procene studentskog rada.
Kada bi se godišnji porast od 5% iz budžeta koji je namenjen za obrazovanje usmerio na profesionalni razvoj u ovim oblastima, bio bi to ogroman uticaj u kvalitetu nastave, učenja i uspeha u svim školama.

Tvrdite da škole prate model brze hrane umesto Mišelinovog modela. Međutim, Mišelinovi restorani su užasno skupi.

Jedan od mitova ketering industrije je da je brza hrana jeftina, a dobra hrana skupa. Hamburgeri su možda potrošačima jeftini, ali takođe treba uzeti u obzir prave posledice po našu ekonomiju i društvo. Pod tim se misli na katastrofalan uticaj koji industrijski proizvedena hrana ima na okolinu kao i na visoke medicinske troškove lečenja dijabetesa, srčanih oboljenja i gojaznosti. Oni nisu uključeni u cenu hamburgera, ali ih kao poreski obveznici ipak pokrivamo. Sastojci zdrave hrane nisu nužno skuplji, a korist po zdravlje je mnogo veća.

Isto je sa obrazovanjem. Sistemi za masovno obrazovanje koji otuđuju mnoge studente i ne uspevaju da se suoče sa pravim izazovima sa kojima se suočavamo su skupo rasipanje resursa. Kvalitetno obrazovanje koje neguje prave interese i talente svojih učenika nije toliko skupo, a mnogo je bolja investicija za sve nas.

Vaša TED konferencija o kreativnosti pregledana je 17 miliona puta a animacija pod nazivom “Promena paradigmi obrazovanja” pregledana je više od 10 miliona puta. Možemo izvesti zaključak da se stvari menjaju. Imate li dokaza o tome?

Uticaj mojih govora na TED konferencijama je interesantan vodič ka globalnom interesovanju za ove teme. Mislimo da je ove govore videlo preko 300 miliona ljudi u više od 150 zemalja. Došli smo do ovog broja zato što se govori često puštaju na konferencijama i velikim grupama. Dobijam dosta povratnih informacija od ljudi i organizacija širom sveta koji rade na tome da ove ideje sprovedu u delo. Razgovaram sa političarima i stručnjacima. Promena se dešava i polazi od osnove – studenti, nastavnici roditelji i predsednici mesnih zajednica. Tako prave revolucije uvek počinju.

Prevod sa: http://www.letudiant.fr/educpros/entretiens/ken-robinson-grassroots-learning-revolution.html

EnglishSerbian