Dobar nastavnik je samo onaj koji neprekidno uči – građenje kompetencija nastavnika

Neki ljudi veruju da dobra nastava mora biti intuitivna, neka vrsta magije koja se izvodi od strane za to rođenih superzvezda – dar koji imate ili ne. Međutim, istraživanja pokazuju da samo od vas zavisi hoćete li biti dobar nastavnik.

Podučavati druge je svakako jedno od najlepših, ali i najizazovnijih zanimanja. Nastavnik je neko ko inspiriše, daje primer učenicima svojim znanjem, ponašanjem, sistemom vrednosti – svojom pojavom u celini.

Nastavnici se danas suočavaju sa brojnim izazovima. Neki od njih su:

  • Kako poboljšati loše rezultate učenika?
  • Kako efektivno prenositi znanje?
  • Kako zadržati pažnju učenika na času?

Jedan od sigurnijih puteva za poboljšanje ishoda učenja svakako jeste ulaganje u profesionalno usavršavanje nastavnika koji već predaju, te ćemo se u ovom tekstu na to osvrnuti.

Šta znači biti dobar nastavnik?

Među faktorima koji ne mogu biti siguran dokaz da će nastavnik uspeti u svom poslu možemo ubrojati: ekstrovertiranu ličnost, uljudnost, samopouzdanje, toplinu, entuzijazam. Ovi činioci su poželjni, ali ipak nedovoljni. Pored navedenih faktora, nastavnik mora posedovati dobro poznavanje materije koju predaje, biti vešt u metodici nastave, ali i spreman na doživotno učenje i usavršavanje.

Kada je posao nastavnika u pitanju, usavršavanje nije samo stvar volje i motivacije već i moralna obaveza. Pripreme za čas stoga ne bi trebalo da budu samo forma koja se mora ispoštovati, već kreativna delatnost koja se stalno usavršava.

Jedna od centralnih teza Daga Lemova, nastavnika koji je razvio svoj metod nastojeći da pomogne školama u Americi da poboljšaju rezultate nastave, glasi da učenici ne mogu dobro savladati gradivo ukoliko nastavnik ne uspe da im zadrži pažnju i motiviše ih da prate instrukcije. Lemov smatra da održavanje pažnje učenika nije samo suštinska veština, već nešto što je moguće savladati, baš kao i sviranje instrumenta.

Prema nekim tvrđenjima, ovakav vid vođenja nastave samo učvršćuje moć nastavnika, dok drugi smatraju ovakvo vođenje esencijalnim, ali ipak nedovoljno motivišućim faktorom za učenike.

Za tako nešto nije neophodna neodoljiva harizma, već jednostavno treba biti direktan i precizan. Deca često odbijaju da slušaju instrukcije zato što im zapravo nije jasno šta se od njih očekuje. Sve tehnike Daga Lemova se zasnivaju na pažljivom proučavanju tačke gledišta učenika.

Nastavnicima treba bolja obuka

Tradicionalno, fakulteti za obrazovanje nastavnika dele svoje nastavne programe na tri dela: redovne akademske predmete, kako bi se uverili da nastavnici znaju osnove predmeta za koje su zaduženi; kurseve koji im nude znanja iz istorije i filozofije obrazovanja i konačno, metodičke kurseve koji bi trebalo da ponude ideje kako podučavati učenike na određene teme.

Dok je matematičarima dovoljno da neki matematički problem sami shvate na pravi način, nastavnici matematike moraju znati kako taj isti problem vidi trideset različitih umova. Ovo nije čisto matematičko znanje, niti pak čisto pedagoško znanje, već pre ono što bismo nazvali „metodika matematike” (M.K.T. ili Mathematical Knowledge for Teaching) – kako podučavati matematiku. U samom srcu ovog učenja je umeće izlaženja iz sopstvenog uma i uživljavanje u to kako drugi vide problem.

Nastavnici ne ispravljaju loše ponašanje učenika, već nude ono što možemo nazvati „vizijom pozitivnog ishoda” (nude im pozitivna rešenja). Tehnike poboljšanja nastavničke prakse zavise od pravilnog tumačenja tačke gledišta učenika. Jedan od primera ovakve nastavničke prakse bi bila tehnika No Opt Out.

Koncept je jednostavan: nastavnik nikad ne sme dozvoliti svojim učenicima da izbegavaju odgovor na pitanje, koliko god da je ono teško. Lako je reći: „Ne”, i preći na sledećeg učenika. Međutim, najteže je reći: „U redu, to je Vaše mišljenje. Da li neko misli drugačije?”, odnosno: „Hajde da vidimo da li neko ima ideju kako bismo ovo rešili?”

Dakle, treba motivisati učenika da istraži sopstveno gledište i da prihvatljiv odgovor.

Ovaj metod podrazumeva put od učenika koji je dao pogrešan odgovor do učenika koji je odgovorio tačno, a onda nazad ka učeniku koji je pogrešno odgovorio kako bismo njemu postavili dodatno pitanje i postali sigurni da je razumeo zašto je pogrešio i zašto je pravi odgovor ispravan.

Kao što je već istaknuto, nastavnička uloga je složena i zahteva stalno usavršavanje. Podučavanje je, kao i svaku drugu veštinu, moguće savladati i usavršavati. Harizma, dar, empatija ili otvorenost nisu dovoljni faktori koji čine dobrog nastavnika. Veštine nastavničkog poziva možemo naučiti kroz programe stručnog usavršavanja, te tako graditi profil nastavnika novog doba.

Izvori:

Building a Better Teacher, “The New York Times Magazine”, dostupno na: https://mobile.nytimes.com/2010/03/07/magazine/07Teachers-t.html?referer=

EnglishSerbian